Betina – muzej izvan zidova
Muzej betinske drvene brodogradnje vas poziva da zakoračite u svijet drvenih brodova, oazu drvene brodogradnje, bajkovitu Betinu. Doživite muzej na otvorenom u betinskoj lučici i tradicijske drvene brodove – ljepotu hrvatske maritimne baštine…
Prekrasna u svako godišnje doba – Betina!
Mjesto gdje brodogradnja postaje umjetnost…
Vrhunac umijeća betinskih brodograditelja može se sažeti u betinskoj gajeti, drvenom brodu od 5 – 8 metara dužine i 2 do 2,6 metara širine, s jedrom kao glavnim porivnim sredstvom. Umijeće gradnje ovog drvenog broda prepoznato je od strane Ministarstva kulture RH i uvršteno u Registar kulturnih dobara RH kao nematerijalna kulturna baština.

Betinska gajeta

Nematerijalna baština
Proces prikupljanja predmeta, snimanja razgovora s brodograditeljima i oblikovanje muzejske koncepcije trajao je oko dvije godine. Tokom tog vremena od velike pomoći pri prikupljanju informacija bili su članovi udruge Betinska gajeta 1740, ali i ostali stanovnici otoka.
Projekt Muzeja savršen je primjer uspješne komunikacije i suradnje među dionicima. Cilj dokumentiranja znanja o tradicijskoj brodogradnji ostvaren je kroz niz intervjua s brodograditeljima, a njihove riječi pretočene su u tekstove legendi koje prate posjetitelja kroz postav.

Stalni postav

Muzej na otvorenom
Muzej na otvorenom u betinskoj lučici jedinstven je u Hrvatskoj.
Dragi posjetitelji!
Vrata našeg Muzeja otvorena su za vas. Možete nas posjetiti individualno ili grupno. Nudimo vam i uslugu stručnog vođenja kroz naš stalni postav, ali i staru jezgru Betine, crkvu sv. Frane i naš muzej na otvorenom u betinskoj lučici. Misija našeg Muzeja je očuvanje baštine našeg kraja kao i želja da stvorimo toplo i opušteno ozračje za sve naše posjetitelje dok su u Betini. Naš višegodišnji trud i entuzijazam razlogom su što se naš Muzej može podičiti i pravim “muzejskim Oscarom” nagradom Europske unije za kulturnu baštinu – nagradom Europa Nostra!
“Ako je drveni brod, on treba biti čuvan kao i čovjek, jedno biće. Brod ima i svoje ime, kao i dijete kad se rodi. Kad se uništi, ono se izbriše. Brod je živo biće. Ustvari, samo treba njegu.”
Branimir Uroda, brodograditelj
“Jedan put smo radili gajetu od 17 nog za jednoga Jezeranina. Potpisali smo ugovor. Radili smo ujac, brat i ja. Prvu sedmicu smo radili rebra i kobilicu, drugu palubu i škafe za sohe, treću sedmicu smo ga pošili izvanka. Onda se brod maza paklon, smolom. Unutra katranom. Premazivanje je trajalo dva dana. Brod je bija dogovoren misec dan pri Božića, a za Badnju večer vlasnik nam je donija liganj šta je s njin ulovija. To nan je bija rekord.”
Šime Šandrić, brodograditelj
“U školu se hodilo i učilo zanat na poslu. Zidali smo, gradili, prenašali materijal, brode navukivali, palili, svašta smo radili. Radili smo 5 sati, a 3 sata hodili u školu. Svaki dan, a u nedilju smo čistili mašine od planjotine, pilotine. Pilali smo balvane na duge pile. Imali smo šegun i sikire. Planje i bušilice smo pazili ka oči u glavi. Onda smo dobili tri makine i bansegu (tračna pila). To je došlo ko svetinja jer više nije bilo pilanja na ruke. Bilo je teško, ali smo bili mladi. I po 50 kili bi nosili svaki.“.
Slobodan Jadrešić, brodograditelj
“Betinski kovači su bili potpora, nadopuna brodogradnji. Svi okovi, čavli, brukve, zakovice radili su se na ruke. Kovali su se brodovi. Kovači su stvarali brodsku galanteriju. Poznato je da su Komižani u Betinu dolazili prodati malo žutine i kupiti dva sidra. Iz solidarnosti prema njima pili bi njihovo vino, iako su imali svoga. Ekonomski krug se vrtio iz solidarnosti.”
Milan Jadrešić, brodograditelj
“U Betini su postojali jedrari. Radili su lipa idra. Od platna koje se zove idrina. Platno koje smo mi koristi radila je tvornica u Šibeniku. Zadnje idro koje su satkali je bilo ’68. ili ’69. godine. Idro se šije na here. Na primjer, gajeta od 18 nog ima 20 her, a hera po 33 centimetra.”
Ante Balin, brodograditelj
“Ne postoji ono što se nije na Škveru radilo. Od A do Ž. Radili smo Brseča, Lopara, Vinodola. To su sve brodi od 27 metri, 32 metra. Radili smo plivarice od 17 metri za Istru. Radilo se za Alžir, Ameriku, Njemačku… Kad smo radili za Tunis, svaka brigada (po 6 ljudi) je radila pet brodi. U tri godine se napravilo 20 brodi za Tunis. 80 kuterov smo napravili za vojsku.”
Šime Jušić, brodograditelj